Istanbul / Gebze · Turska

Šta je neuroblastom i koji su mogući simptomi?

Bolesti· Dečja hirurgija· Objavljeno: 25.11.2025· 7 min čitanja

Šta je neuroblastom i koji su mogući simptomi?
Ukratko o najvažnijem

Neuroblastom je pedijatrijski maligni tumor koji nastaje iz ćelija simpatičkog nervnog sistema. Često se razvija u nadbubrežnim žlezdama ili duž simpatičkog lanca. Simptomi zavise od mesta i proširenosti i mogu uključivati abdominalnu masu, bol u kostima, umor, bledilo ili simptome povezane sa lučenjem hormona.

Neuroblastom je jedan od najčešćih malignih tumora u detinjstvu i ozbiljna bolest koja se dijagnostikuje naročito kod dece mlađe od 5 godina. Nastaje kada ćelije nervnog sistema tokom razvoja ne uspeju da sazru i počnu nekontrolisano da se umnožavaju. Obično potiče iz nadbubrežnih žlezda, ali se može razviti i u drugim delovima nervnog sistema. Iako se retko može uočiti tokom prenatalnog ultrazvuka, najčešće daje simptome u periodu odojčeta ili u ranom detinjstvu.

Autor: Zdravstveni urednički tim Anadolu Medical Center — Poslednje ažuriranje: 21. avgust 2026.

Šta je neuroblastom?

Neuroblastom je maligni tumor koji potiče od ćelija nervnog sistema i obično se javlja u detinjstvu. Ovaj tumor nastaje kada nervne ćelije u ranom periodu ne uspeju da sazru i počnu nekontrolisano da rastu. Neuroblastom se najčešće javlja u predelu nadbubrežnih žlezda, jer se ove žlezde razvijaju iz istog embrionalnog porekla kao i nervne ćelije. Pored toga, tumor se može javiti i oko kičme, u grudnom košu, trbuhu ili predelu vrata. Među karcinomima dečjeg doba jedan je od najčešćih posle leukemije i tumora mozga.

Ova bolest se obično dijagnostikuje kod dece mlađe od pet godina, a retko se javlja u adolescenciji. U nekim slučajevima može se uočiti čak i na prenatalnim ultrazvučnim pregledima. Biološka priroda neuroblastoma veoma je promenljiva. Kod neke dece dovodi do slike koja brzo napreduje i ima agresivan tok, dok se u nekim slučajevima tumor može spontano povući. Zato se kliničko stanje i tok lečenja mogu razlikovati od pacijenta do pacijenta. Rana dijagnoza i pravilno lečenje značajno povećavaju šanse za preživljavanje.

Koji su simptomi neuroblastoma?

Simptomi se razlikuju u zavisnosti od mesta tumora u telu, njegove veličine i proširenosti. U ranim fazama često ne daje simptome ili se može uočiti po jednostavnim tegobama. Međutim, kako tumor raste, vrši pritisak na okolna tkiva i može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema.

Simptomi neuroblastoma mogu se javiti ovako:

  • Otok ili masa u stomaku: Najčešći nalaz, koji obično primete roditelji.
  • Bol u stomaku: Može se razviti kada tumor raste i pritiska organe u trbuhu.
  • Gubitak apetita i gubitak telesne težine: Česti su zbog uticaja tumora na metabolizam i pritiska na sistem za varenje.
  • Umor i malaksalost: Mogu biti povezani sa energetskom neravnotežom i malokrvnošću.
  • Krv u mokraći ili stolici: Može se javiti kada tumor pritiska bubreg, mokraćnu bešiku ili creva.
  • Bolovi u kostima: Kada se tumor proširi na kosti, kod dece se mogu javiti jaki bolovi u kostima ili šepanje.
  • Modrice oko očiju: Naročito u uznapredovalim fazama, kao posledica metastaza može nastati izgled „rakunovih očiju“ oko očiju.
  • Povišena temperatura: Može se javiti kao posledica toga što tumor stimuliše imunološki sistem ili izaziva zapaljenske procese.
  • Povišen krvni pritisak: Kod tumora smeštenih u nadbubrežnim žlezdama može se razviti zbog hormonske neravnoteže.
  • Nalazi od strane nervnog sistema: Tumori oko kičmene moždine mogu izazvati paralizu, poremećaje hoda ili gubitak refleksa.

Koji su uzroci neuroblastoma?

Tačan uzrok još nije u potpunosti razjašnjen. Međutim, naučna istraživanja pokazuju da je ova bolest povezana sa genetskim mutacijama i poremećajima embrionalnog razvoja. Normalno se ćelije nervnog sistema tokom trudnoće razvijaju do određene faze, sazrevaju i postaju funkcionalne. Međutim, neke ćelije u tom procesu ne sazru i ostaju u „primitivnom“ obliku, a posle rođenja nekontrolisano rastu i stvaraju tumor.

Među faktorima koji pokreću ovaj mehanizam mogu se navesti nasledne genetske promene, poremećaji proteina koji regulišu umnožavanje ćelija i neravnoteža imunološkog sistema. Neuroblastom se najčešće razvija „sporadično“, odnosno nasumično, ali u malom delu slučajeva postoji porodična anamneza. Pokazano je da su naročito mutacije gena kao što su ALK i PHOX2B povezane sa naslednim prenošenjem.

Uzroci neuroblastoma mogu se detaljnije opisati ovako:

  • Genetske mutacije: Promene u genima kao što su ALK, PHOX2B i MYCN mogu pokrenuti razvoj tumora.
  • Porodična anamneza: Iako veoma retko, rizik je veći kod dece čiji članovi porodice imaju neuroblastom.
  • Poremećaji embrionalnog razvoja: Smetnje u procesu sazrevanja nervnih ćelija dovode do pretvaranja primitivnih ćelija u tumor.
  • Sredinski faktori: Smatra se da može biti povezan sa mogućom izloženošću toksinima u materici, malom porođajnom težinom ili komplikacijama trudnoće.
  • Slabost imunološkog sistema: Potiskivanje mehanizama koji kontrolišu rast ćelija može olakšati umnožavanje abnormalnih ćelija.
  • Amplifikacija gena MYCN: Prekomerno umnožavanje kopija ovog gena dovodi do agresivnijeg i bržeg rasta tumora.

Koji su stadijumi neuroblastoma?

Kod neuroblastoma određivanje stadijuma je izuzetno važno za utvrđivanje proširenosti tumora i plana lečenja. Stadijum pokazuje i da li je tumor ograničen na područje u kome se nalazi i da li se proširio na limfne čvorove ili udaljene organe. Najčešće korišćene klasifikacije su Međunarodni sistem određivanja stadijuma neuroblastoma (INSS) i Međunarodni sistem određivanja stadijuma prema grupama rizika za neuroblastom (INRGSS).

Stadijumi neuroblastoma klasifikovani su ovako:

  • Stadijum 1: Tumor je ograničen na jedno područje i može se potpuno hirurški ukloniti. Nema širenja na limfne čvorove.
  • Stadijum 2A: Tumor je u jednom području, ali nije mogao biti potpuno uklonjen hirurški. Obližnji limfni čvorovi nisu zahvaćeni.
  • Stadijum 2B: Tumor je ograničen na jedno područje, ali se proširio na okolne limfne čvorove.
  • Stadijum 3: Tumor je prešao središnju liniju tela ili je zahvatio obe strane. Postoji širenje na okolne limfne čvorove i ne može se potpuno hirurški ukloniti.
  • Stadijum 4: Tumor je metastazirao u druge delove tela, kao što su koštana srž, jetra, kosti ili udaljeni limfni čvorovi.
  • Stadijum 4S (poseban stadijum): Javlja se samo kod beba mlađih od 1 godine. Tumor je ograničen, ali se može proširiti na jetru, kožu ili koštanu srž. Zanimljivo je da u ovom stadijumu tumor u nekim slučajevima može spontano da se povuče.

Kako se dijagnostikuje neuroblastom?

Prvi korak u dijagnozi je uzimanje detaljne anamneze deteta i fizički pregled. Masa u stomaku koja se može napipati, neobjašnjiv gubitak telesne težine, malokrvnost, bolovi u kostima ili nalazi od strane nervnog sistema važni su tragovi koji usmeravaju dijagnostički proces. Jedna od najčešće korišćenih metoda za postavljanje konačne dijagnoze su testovi snimanja. Ultrazvuk je metoda prvog izbora za otkrivanje masa u trbuhu. Zatim se kompjuterizovanom tomografijom (CT) ili magnetnom rezonancom (MR) detaljno ispituju veličina tumora, njegov odnos sa okolnim tkivima i proširenost. Pored toga, scintigrafija kostiju ili PET-CT mogu se koristiti za ispitivanje prisustva metastaza.

Najvažnija faza dijagnoze je biopsija. Uzorak tkiva uzet iz tumora pregleda se pod mikroskopom i procenjuje se da li ćelije imaju osobine neuroblastoma. Tokom ovog pregleda mogu se uraditi i genetske i molekularne analize. Naročito je amplifikacija gena MYCN važan pokazatelj koji određuje tok bolesti.

Pored toga, u dijagnozi se koriste i analize krvi i mokraće. Povišeni derivati kateholamina (VMA i HVA) u mokraći tipičan su nalaz kod neuroblastoma. Analize krvi pomažu u proceni opšteg zdravstvenog stanja deteta i funkcije jetre i bubrega.

U kom uzrastu se javlja neuroblastom?

Neuroblastom je tumor koji se javlja naročito u prvim godinama detinjstva i po tome se razlikuje od mnogih drugih vrsta raka. Velika većina slučajeva javlja se kod dece mlađe od 5 godina. Uzrast u kome se najčešće postavlja dijagnoza je od 0 do 2 godine. Činjenica da su ćelije u ovom periodu u procesu brzog rasta i diferencijacije povećava rizik da se nervne ćelije koje nisu sazrele pretvore u tumor.

Više od približno 90% slučajeva dijagnostikuje se pre 10. godine života. Javljanje u adolescenciji i odraslom dobu veoma je retko. Ipak, retko se može otkriti i u prenatalnom periodu; kod nekih beba neuroblastom se može uočiti na ultrazvučnim pregledima.

Uzrast ima odlučujuću ulogu u toku bolesti. Na primer, kod beba mlađih od 1 godine postoji poseban stadijum (stadijum 4S) u kome tumor u nekim slučajevima može imati sklonost spontanom povlačenju. Međutim, kod starije dece bolest obično može imati agresivniji tok i može biti potrebno intenzivnije lečenje.

Koje su metode lečenja neuroblastoma?

Lečenje neuroblastoma planira se prema stadijumu bolesti, proširenosti tumora, uzrastu deteta, biološkim osobinama tumora (na primer amplifikaciji gena MYCN) i opštem zdravstvenom stanju. Zato se proces lečenja razlikuje za svako dete i sprovodi ga multidisciplinarni tim.

Praćenje posle lečenja neuroblastoma

Proces praćenja posle lečenja neuroblastoma važan je koliko i samo lečenje. Razlog je to što se bolest može vratiti ili neželjena dejstva lečenja mogu dugoročno dovesti do zdravstvenih problema. Cilj praćenja je i da se dete zaštiti od bolesti i da se njegov razvoj odvija na zdrav način.

Glavne stvari na koje se obraća pažnja tokom praćenja mogu se navesti ovako:

  • Redovne kliničke kontrole: Posle lečenja dete u određenim intervalima pregleda dečji onkolog. Pažljivo se prate fizički nalazi, rast i razvoj.
  • Testovi snimanja: CT, MR, ultrazvukom ili PET-CT-om proverava se da li se bolest vratila.
  • Laboratorijski testovi: Analize mokraće i krvi redovno se rade radi procene tumorskih markera i funkcije organa.
  • Praćenje kasnih neželjenih dejstava: Pošto se problemi sa srcem, bubrezima, jetrom ili sluhom povezani sa hemioterapijom i radioterapijom mogu javiti i godinama kasnije, dete se prati dugoročno.
  • Psihosocijalna podrška: Za dete i porodicu obezbeđuju se psihološka podrška, programi prilagođavanja školskom životu i mehanizmi socijalne podrške.
  • Režim ishrane i vežbanja: Radi jačanja imunološkog sistema i očuvanja opšteg zdravlja preporučuju se zdrava ishrana i fizička aktivnost primerena uzrastu.

Praćenje obično traje godinama. Prve 2–3 godine kontrole se obavljaju u kraćim razmacima, a u narednim godinama ti razmaci se produžavaju. Cilj je i da se recidiv bolesti rano otkrije i da se očuva dugoročno zdravlje deteta.

Lečenje u Anadolu Medical Center. U oblasti „Dečja hirurgija" klinika Anadolu (Istanbul) prima pacijente iz Srbije i regiona — saznajte više o metodama lečenja ili pošaljite dokumentaciju za besplatno drugo mišljenje: odgovor specijaliste u roku od 48 sati.

Česta pitanja

Šta je neuroblastom i koji su mogući simptomi?

Neuroblastom je pedijatrijski maligni tumor koji nastaje iz ćelija simpatičkog nervnog sistema. Često se razvija u nadbubrežnim žlezdama ili duž simpatičkog lanca. Simptomi zavise od mesta i proširenosti i mogu uključivati abdominalnu masu, bol u kostima, umor, bledilo ili simptome povezane sa lučenjem hormona.

Koji su najvažniji simptomi ili nalazi?

Obrada može uključiti snimanja, merenje metabolita kateholamina u urinu, specifičnu nuklearnomedicinsku dijagnostiku i analizu tumora. Lečenje zavisi od rizične grupe: od praćenja ili operacije kod nekih oblika do hemoterapije, radioterapije, transplantacije matičnih ćelija i imunoterapije kod visokog rizika. Procena se prilagođava simptomima, nalazu pregleda, drugim bolestima i individualnim faktorima rizika.

Kako se postavlja dijagnoza i planira lečenje?

Dijagnoza počinje razgovorom sa pacijentom i kliničkim pregledom. U zavisnosti od problema mogu biti potrebne laboratorijske analize, snimanja ili specijalistički testovi. Nisu svi pregledi potrebni svakom pacijentu, pa se izbor prilagođava nalazu i proceni lekara. Lečenje i praćenje zavise od potvrđene dijagnoze, težine simptoma i uticaja na svakodnevni život. Mogu uključivati praćenje, promene navika, lekove, proceduru ili hirurško.

Kada je potrebno hitno javiti se lekaru?

Slabost nogu, poremećaj kontrole mokrenja ili stolice, jak bol, otežano disanje ili brzo pogoršanje opšteg stanja zahtevaju hitnu procenu. Procena se prilagođava simptomima, nalazu pregleda, drugim bolestima i individualnim faktorima rizika. Ako tegobe traju ili se pogoršavaju, preporučuje se stručna procena.

Ovaj sadržaj ima informativni karakter i ne zamenjuje konsultaciju, dijagnostiku niti lečenje koje propisuje lekar. Ako imate simptome, obratite se kvalifikovanom zdravstvenom radniku.

Potrebno vam je drugo mišljenje lekara?

Pošaljite medicinsku dokumentaciju — specijalista klinike Anadolu besplatno će proceniti dijagnozu i predložiti plan lečenja. Odgovor u roku od 48 sati.

WhatsApp Pozovite nas